Da li muslimani i kršćani govore istim jezikom?

J.M.

Prvi put kad sam to čuo bio sam malo zapanjen. Moj prijatelj, Blama (Zapadno Afrički oblik imena Ibrahim) ispružio je svoje ruke, licem prema dole. On je pružio oba kažiprsta ravno, držao ih čvrsto pritisnuta zajedno jedan uz drugi i rekao: "Muslimani i kršćani su kao ovo. Nikakve razlike." Pokušavao sam ga uvjeriti da su dvije religije veoma drugačije i sada mi je govorio da je to sve isto. Dao sam sve od sebe da ukažem na nejednakosti između naših Knjiga, Boga, proroka i način na koji bismo trebali živjeti. Očigledno, Blama je vidio stvari drugačije od mene!

Svrha pisanja ovog teksta je istražiti islam i kršćanstvo, ali temeljna pretpostavka je da riječi korištene nisu iste. Nada je da će na kraju čitalac početi shvatati ogromnu složenost riječi obje religije i da čitalac neće olako koristiti riječi koje ne komuniciraju istinu evanđelja Isa Al-Mesih.

Riječi imaju značenje

Pretpostavka je vrlo jednostavna. Riječi imaju značenje. Riječi napisane za čitatelja da ih prostudira stvarno nisu ništa više nego vozila sa značenjem. Fizički simboli 'b', 'o, ' g ', kada su pravilno povezani proizvode vizualna predstavljanja značenja.

Siguran sam da se svi možemo složiti da riječi imaju značenje. Kada koristimo riječ, činimo to zato što se mi slažemo da ima posebno značenje. Na primjer, ako neko želi komunicirati 'ćevap', riječ 'tufahija' se ne koristi. Isto tako, ako neko želi komunicirati transcendentnu ideju, kao što neko ima nadu za uspjeh, neće se koristiti fraza: "Stvarno mi se sviđa tvoja haljina, Fatima!"

Komplicirati tako jednostavan pojam, ipak, možemo dodati temu komparativne religije toj mješavini. Zar ne govore sve religije o Bogu, grijehu, dobru i zlu? Budući da muslimani i kršćani koriste iste riječi, moramo da mislimo na istu stvar, zar ne? Uostalom, mi vjerujemo da 'Bog' je jedan, Stvoritelj, Svemoguć, Sveznajući, Sveprisutan i potpuno različit od svega drugog bića. Slažemo se da ljudi griješe, da grijeh je loš, jer je čin pobune protiv Boga. Dakle, šta je problem?

Dopustite mi da ilustrujem sa ovom nedotjeranom analogijom. U vašoj avliji je Ford i Fiat. Načinimo spisak sličnosti između dva auta:

• oba se vozila koriste za prevoz
• obje riječi počinju sa "F'' i imaju četiri slova
• oba koriste naftu i naftne derivate
• oba mogu biti iste boje

 Ako jednostavno primjenimo sličnosti vozila, s pravom možemo reći da nam se čini da Ford i Fiat su isti. Možda se možemo usredotočiti na jednu temeljnu osobinu oba vozila: oni su automobili čija svrha je prevoz.

Svakako, ove sličnosti prevazilaze naše razumijevanje Ford-a i Fiat-a? Ne samo da su slični na važne načine, kategorički su isti! Oni su automobili. Prodavač Forda može vam reći da Fiat nije auto, ali ko može vjerovati prodavaču automobila!

Ali ostaje pitanje: Da li je Ford isti ili sličan Fiat-u? Postoje li razlike?

• jedan je Amerikanac napravio, drugi Talijan
• jedan je automatski, a drugi je manualni mjenjač
• jedan je nov, a drugi je star
• jedan ima četvora vrata, a drugi dvoja 

Jednakost i Sličnost

Na temelju ovih promatranja, da li je Ford sličan ili jednak Fiat-u? Ako neko koristi samo prvi spisak, spisak usporedbi, dva automobila gotovo mogu biti jednaka (ista). S druge strane, ako neko koristi drugi spisak, sa usporednim karakteristikama kao dodatak prvom spisku, jedini mogući zaključak je da su dva automobila jednostavno slična. To jest, oni dijele zajedničke stvari i sličnosti, ali oni nisu isti ili jednaki.

Za bolje razumijevanje, hadje da razlučimo ideju 'jednakosti i 'sličnosti'. Prvo, dopustite mi da ponudim definiciju za jednakost: bilo koja dva predmeta, osobe ili ideje su jednake u svim karakteristikama i osobinama. Filozofski govorimo o strogom identitetu. Osnovna pretpostavka koja se uklapa u pojam jednakosti je da promjena postoji. Jednakost neomogućuje promjenu ili izmjenu. Za potrebe ove rasprave, muslimani i kršćani se slažu da ima vrlo malo promjena. U stvari, mogli bismo se složiti da je Bog jedino biće koje se ne mijenja. Ovo se odnosi na njegov karakter i osobine, a ne naše razumijevanja Boga. Više o tome kasnije.

Sličnost nije jednakost. Sličnost je fleksibilan, nestalan, povodljiv koncept. Jednakost je čvrsta, neraskidiva, apsolutna. Dvije stvari, osobe ili ideje mogu dijeliti veliki broj sličnosti. Da su partneri u sličnosti, po definiciji, oni nisu isti. Jednakost i sličnost su međusobno isključivi pojmovi.

Ford i Fiat su slični. Činjenica njihove sličnosti dokazuje da ne mogu biti isti. Ako Ford i Fiat su stvarno isti automobili (ali možda se zovu drugačijim imenom različitih osoba), ne bismo mogli reći da su slični.

Mene su podsjetila vlastita djeca na njihove borbe sa engleskim jezikom. Mnogo puta jedno od njih će reći nešto poput "To mjesto je kao prodavnica." Ono što se opisuje jeste prodavnica. Ako je kao (slično) prodavnici, ne može biti prodavnica. To može biti poslovna zgrada, kuća, banka ili garaža, ali to ne može biti prodavnica. Onda ja blago ispravim izjavu: "To ne može biti kao prodavnica ako je prodavnica." Sa šest godina djeca još uvijek ne razumiju formalnu jednakost 'je'.

Drugo, definicija sličnosti: dva ili više predmeta, osobe ili ideje koje mogu imati barem jednu zajedničku karakteristiku. Očigledno, onda, veći broj zajedničkih karakteristika i osobina veća sličnost. Karakteristike zajedničkih stvari mogu biti beskonačne, ali ako postoji jedna karakteristika koja nije jednaka, onda ne možemo to nazvati jednakim.

Sličnost radi na kliznoj skali kontrasta i usporedbe. Možemo reći 'x' je jako sličan 'y' ili možemo reći 'z' je vrlo malo poput 'y'. Obje izjave se bave sličnošću. Jednakost je identitet. Nema klizne skale usporedbi. Ili su predmeti, osobe ili ideje jednaki i identični ili nisu.

Čini se da mnogo puta, muslimani (i kršćani) čine ovu vrstu greške. Ova greška je poznata kao zabluda dvosmislenosti (izjednačujući dva ili više pojmova koji nisu isti, iako mogu biti slični). Riječi koje imaju slična značenja (to jest, dijele zajedničke stvari) stvorene su da budu jednake. Muslimani kažu 'automobil' misleći na Ford, dok kršćani misle Fiat! Muslimani kažu 'Allah' i misle da je to Bog Biblije.

Da li riječi muslimana imaju kršćansko značenje?

Pretpostavlja se da je čitalac kršćanin (iako sam siguran da ima muslimana, koji će također pronaći ovo). Iz tog razloga, pretpostavlja se da čitalac ima kršćansko shvatanje Boga, njegove osobine, njegov lik i njegovu objava. Stoga, nećemo pokušati definirati ili navesti karakteristike Jahve, nego samo karakter i osobine Allaha će biti istražene. Neka čitalac odluči ako riječi znače isto ili su samo slične. Ako su riječi slične, koji je nivo sličnosti?

Allah

1) Slučaj za jednakost

2) Slučaj sličnosti

Zaključak

Nadamo se da čitalac se počeo hvatiti u koštac sa složenošću ove situacije. Muslimansko- kršćanska rasprava može samo koristiti dok obje strane misle, govore i pišu jasno. Naše riječi moraju tačno odražavati razumijevanje koje proizlazi iz našeg vlastitog Svetog Pisma. Riječi imaju značenje i stoga, moraju se koristiti na odgovarajući način. U muslimansko-kršćanskoj raspravi postoje određene riječi ( 'Bog', 'Allah' i 'Jahve') koje dijele sličnosti. Suviše često, u naivnom pokušaju kako bi se unaprijedio dijalog, nama bi ove sličnosti bile vrhunac naše rasprave. Riječi koje se koriste od strane muslimana i kršćana ne moraju imati isto značenje. Kad se navodi da je Allah = Jahve = Brahman=Allah, to je više od propusta. To pokazuje nedostatak razumijevanja značenja ili sadržaja riječi.

Postoje riječi i pojmovi koji traže pomno ispitivanje i ovaj rad se nije time bavio. Ja sam samo predstavio nacrt za početak tog procesa. Nadamo se da ovaj uvod će potaknuti druge da ispitaju riječi, kako se one koriste u islamu i kršćanstvu i značenja iza tih riječi. (7) Nikad ne dopustite da se kaže: "Mi raspravljamo o semantici." To je 'argument siromašnog čovjeka "koji se obično koristi kao dimna zavjesa ili diverzija da se skrene pozornost od činjenice predmeta: semantika, značenje i riječi su važne.

Tjera nas da koristimo riječi pažljivo i promišljeno. Ne smijemo biti krivi za pretpostavku kada musliman kaže Allah da on govori o Božanstvu sa svim karakteristikama, osobinama i suštini Jahve. Da to učinite bili bi krivi za zabludu dvosmislenosti. Mi ne želimo da dvosmislenost postane naš poziv.

Kraj Bilješke

1. Kenneth Cragg, The Call of Minaret, str. 291: "Zamisliti Boga u Kristu je za um muslimana nedostojno. Bog ne postaje čovjek. Ako je učinio to, onda nešto nezamislivo bi se dogodilo Njegovom Božanstvu. Muslimani se opiru kršćanskom tumačenju Krista na osnovu uvjerenja da oni štite Božje veličanstvo ".   Khwaja Kamal-ud-Din, The Ideal Prophet, str 5, 6: "Gdje onda proizlazi nužnost postojanja Boga-u-čovjeku predočena nama kao naš ideal? Cijela šema, ako je uopšte ima, čini se nevažna. 
2. Kur'an 4:171: (Hvaljen neka je On) zar On da ima dijete. 
3. Cragg, str. 47: "Objava u Kur'anu je zamišljenja, ne kao komunikacija Božanskog bića, nego samo Božanske volje. To jeste objava zakona, a ne osobnosti. Bog objavitelj ostaje neobjavljen.   Fazlur Rahman, Islam, str. 37: "Kur'an je knjiga prvenstveno religioznih i moralnih načela i opomena ..."
4. Mishkat ul-Masabih, prijevod Karim, sv. I, str. 467: "Asma'a-bn-Yezid je izvijestio da Allahov Poslanik je rekao: laganje nije dopušteno, osim u tri (stvari): laganje čovjeka svojoj ženi da joj udovolji, laganje u ratu i laganje u uspostavi mira među - muškarcima. Ahmad i Tirmidhi " 
5. Mishkat, v. III, str. 117: "Abu Darda je izvijestio da je Časni Poslanik rekao:. Allah je stvorio Adama kad ga stvori (sic) Zatim je udario (sic) desno rame i izvadio bijelu rasu kao da su sjemena, a on je udario (sic) lijevo rame i izvadio crnu rasu kao da su ugalj. Zatim je rekao da oni koji su na desnoj strani. Prema raju i nije me briga On je rekao onima koji su bili na lijevom ramenu. Prema paklu i ne zanima me -. Ahmad "   Ovaj hadis izgleda rasistički u svom izvještaju o stvaranju. Svi muslimani znaju da je desna ruka za jelo i pozdrav. Lijeva je za 'druge' stvari. Desno rame Adama vidjelo je bijelce kako izlaze. Crni ljudi došli su sa lijeve strane. Bijela rasa se zove "sjemenke. Sjeme raste i razmnožava se. Crna rasa je upoređena sa ugljom koji se koristi za proizvodnju toplote. Ovo se suprotstavlja onima koji idu u raj i pakao, gdje će cvjetati ili goriti. Teško je oduprijeti se dojmu da Allah se čini rasistom. 
6. Seyyed Hossein Nasr, Ideals and Realities of Islam, str. 18: "... Božanska suština(al-dhat) ostaje apsolutno transcendentna i nijedna religija nije naglasila transcendentni aspekt Boga više od islama."   Norman L. Geisler i Abdul Saleeb, Answering Islam, str. 136: "... [u] tradicionalnom Islamu, pravilno govoreći, Bog nema suštinu, barem ne onu koja se može spoznati. Umjesto toga, on je Volja .... ortodoksni Islamski pogled na Boga tvrdi ... da Bog je absolutno nužno biće. On je Samopostojeći, i on ne može da ne postoji. Ali ako je Bog po svojoj prirodi nužna vrsta bića, onda je u Njegovo prirodi da postoji. Ukratko, on mora imati prirodu ili On ne može biti po prirodi nužno biće. U tom istom smislu, ortodoksni Islam smatra da postoje druge bitne osobine Boga, kao što su samopostojanje, nestvorenost i vječnost. Ali, ako su sve ove bitne osobine Boga, onda Bog mora imati suštinu, inače one ne bi bile bitne osobine. Tako je upravo definirana suština, naime, kao bitna osobina i karakteristika bića. " 
7. Sljedeće je skraćeni popis predloženih riječi: Isus, Mesija, Gospodin, grijeh, oprost, pravednost, nadahnuće, i objava. 

Source/izvor: JM, Do Muslims and Christians Speak the Same Language?